Koncept "slušalica" nastao je sredinom prošlog veka. Razvojem nauke i, shodno tome, sredstava komunikacije, njeno se značenje postepeno proširivalo. Danas, šta su slušalice, ne može se ukratko reći.
Telefonske, slušalice (ili jednostavno) slušalice nazivaju se uređajima, koji su strukture koje se sastoje od mehanički kombinovanih slušalica (slušalica) i mikrofona. Njihova svrha je da ih koriste u raznim komunikacijskim sustavima. Glavne karakteristike slušalica su sposobnost pričvršćivanja na ljudsko tijelo (na glavi ili na odjeći), što omogućava komunikaciju bez ruku.
Korisna svojstva slušalica uključuju mogućnost pružanja povećane zaštite sluha od strane buke. Ovo je posebno važno kada se primjenjuje u područjima aktivnosti u kojima životi ljudi (kontrolori željezničkog i zračnog prometa, piloti aviona, operateri hitnih službi i spasilačkih službi) mogu ovisiti o tačnosti rada operatera.
Način povezivanja razlikuje žičane i bežične slušalice. Prvi od njih imaju električni kontakt sa komunikacijskom opremom. Zbog mogućnosti zaštite žica kroz koje se vrši veza zaštićene su od smetnji. Također, njihov je trošak prilično nizak. Bežične slušalice koriste radio kanal (obično DECT ili Bluetooth) za komunikaciju s glavnom opremom. Zbog odsustva žica, operater ima veliku slobodu kretanja.
Slušalice se takođe razlikuju po načinu pričvršćivanja (uho, na glavu i na glavu, ugrađene u kacigu), po broju audio kanala (mono i stereo), po načinu postavljanja mikrofona (ugrađeni, daljinski, nije fiksno, sa mehaničkim zvukovodom). Slušalice za posebne primjene (na primjer, vodootporne) izdvojene su u zasebnu kategoriju.
Slušalice datiraju iz Drugog svjetskog rata. Koristile su ih tenkovske posade, piloti borbenih aviona i radio operateri na brodovima. Danas postoji ogroman broj vrsta i tipova ovih uređaja koji se koriste u raznim poljima aktivnosti.
