Tehnologije mobilne komunikacije neprestano se razvijaju. Da bi mogli pružiti kupcima konkurentne usluge, mobilni operateri nastoje da koriste najnovija dostignuća u ovoj oblasti. Najperspektivniji pravac danas je puštanje u rad 4G mreža.
Klasa 4G danas uključuje mobilne komunikacione mreže stvorene na osnovu tehnologije četvrte generacije. Karakterizira ih velika brzina razmjene informacija, kao i poboljšani kvalitet glasovne komunikacije. Za razliku od 3G, mreže ove klase koriste samo protokole za paketni prenos podataka (IPv4, IPv6). Kurs je veći od 100 Mbps za mobilne pretplatnike i preko 1 Gbps za fiksne pretplatnike. Prenos glasa u 4G mrežama vrši se putem VoIP-a. Trenutno postoje dvije tehnologije koje su prepoznate kao da ispunjavaju sve zahtjeve 4G mreža. To su LTE-Advanced i WiMAX (WirelessMANAdvanced).
Razvoj LTE tehnologije, koja je prototip LTE-Advanced, započeli su 2000. godine Hewlett-Packard i NTT DoCoMo. Ovaj pravac je obećavao, jer su čak i mreže treće generacije tek počele stjecati popularnost. Tehnologija je počela ispunjavati zahtjeve 4G tek desetog izdanja. Međutim, budući da se ovaj standard mogao primijeniti u postojećim mobilnim mrežama, počeo je imati koristi od podrške mobilnih operatora. Prva mreža zasnovana na LTE-Advancedu zvanično je pokrenuta u decembru 2009. godine u gradovima Stockholmu i Oslu.
WiMAX tehnologija evolucija je Wi-Fi standarda bežičnog prenosa podataka. Razvio ga je WiMAX Forum, osnovan 2001. godine. Karakteristika WiMAX-a je postojanje različitih protokola razmjene informacija za statične i mobilne pretplatnike. Prva ćelijska mreža koja koristi WiMAX tehnologiju pokrenuta je u decembru 2005. u Kanadi.
Danas 4G mreže počinju stjecati sve veću popularnost širom svijeta. Međutim, njihova primjena opterećena je određenim poteškoćama. Jedan od njih je da visokofrekventni radio valovi koji se koriste u tim mrežama izuzetno loše prodiru u urbane zgrade. Stoga je (u odnosu na 3G) potrebno mnogo više baznih stanica kako bi se osigurala kvalitetna pokrivenost.
