GSM je digitalni standard mobilne komunikacije koji je jedan od najčešće korištenih u svijetu danas. Podržava ga veliki broj operatera i implementira prenos radio frekvencija u određenom opsegu, omogućavajući upućivanje glasovnih poziva na velike udaljenosti.
Istorija i upotreba
Standard je dobio ime u čast grupi kompanija koje su razvile Groupe Special Mobile standard. Kasnije je ova grupa preimenovana u Globalni sistem za mobilne komunikacije. Razvoj standarda započeo je 1982. godine, kada se nekoliko evropskih telefonskih kompanija udružilo kako bi stvorilo jedinstveni ćelijski sistem koji će omogućiti pozive na određenoj frekvenciji od 900 MHz širom Evrope. Nakon provedbe ovog zadatka, standard je certificiran 1991. godine i proširio se svijetom.
Danas GSM ne podržava samo usluge govorne komunikacije, već i usluge paketnog prenosa podataka (GPRS) na Internetu. Razmjena kratkih tekstualnih poruka (SMS) i faksimili podataka također se provodi na bazi GSM-a.
GSM vam omogućava da odredite pozivni broj, prosljeđivanje na drugog pretplatnika, konferencijske pozive (3 ili više pretplatnika) i govornu poštu.
Prednosti i nedostaci standarda
GSM omogućava stvaranje kompaktnih radio modula koji su znatno lakši i manji od većine analognih mreža. Implementacija ovog pristupa postiže se zahvaljujući strukturi implementacije prenosa podataka na štetu radio tornjeva, tj. bazne stanice koje analiziraju signale pretplatnika.
Mreža takođe pruža dovoljno visok kvalitet komunikacije u radijusu pokrivenosti GSM tornjeva. Mreža je prostranija, što osigurava istovremeno korištenje mreže od strane velikog broja pretplatnika. Ovim se postiže relativno mala količina smetnji u radio signalu.
GSM ima dobru zaštitu od prisluškivanja putem algoritama za šifriranje signala. Velika prednost je mogućnost rominga koja omogućava pretplatniku da se kreće svijetom bez promjene operatora ili broja telefona.
Postoje i neki nedostaci mreže. Prvo, GSM je sklon izobličenju govora zbog digitalne obrade i prijenosa signala na međustanicu. Drugo, ograničena je pokrivenost jednog tornja, što nije više od 120 km kada se koriste pojačala i odvojene usmjerene antene.
Umrežavanje zahtijeva više predajnika i tehnologije od ostalih mreža (npr. AMPS).
U većini zemalja GSM se zamjenjuje CDMA standardom, koji ima neke prednosti u odnosu na GSM. Na primjer, pomoću CDMA-a moguće je postići brži prijenos podataka, što poboljšava kvalitet komunikacije i omogućuje brži rad na Internetu zbog većeg i moćnijeg kanala.
